Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима
Концепцията за семантико-функционалната двойственост на частите на речта в тюркските езици
Апстракт
Prema postojećoj koncepciji o karakteru vrsta reči u turskim jezicima, reč u ovim jezicima, kao i njen gramatički oblik, semantički su dvostruki, a ovome odgovara i semantičko-funkcionalna razdvojenost. Shvatanje o kontradiktornoj dvostrukosti gramatičkih jedinica, uključujući tu i vrste reči, ima i svoju obrnutu varijantu, kakva je teorija o sinkretizmu primarnih osnova u turskim jezicima. Istorijsko-genetičko obrazloženje takvih shvatanja je iz komparativistike preneti stav o razvojnoj etapi jezika kada se imenica i glagol nisu razlikovali, pa su iste reči funkcionisale i kao imenice, i kao glagoli. Takva koncepcija ne rešava na zadovoljavajući način pitanje o ontološkoj celini i unutarstrukturnoj određenosti reči, ignoriše homonimiju koja nikad nije potpuna, kosi se sa principom postepenog nastanka leksičko-gramatičkih jedinica putem semantičko-funkcionalne transpozicije i specijalizacije. Ona stavlja naglasak na formalnu stranu jezičke jedinice kao na sredstvo izražavanja gramatičk...ih značenja, interpretira nekorektno jezičke činjenice, zamenjuje predmet u toku analize, ne vodi računa o mestu odgovarajućeg sinhronijskog preseka na osi dijahronije i dr. Stoga takva koncepcija nije objektivno gledano adekvatna, niti je teoretski potpuna i dosledna, ni deskriptivno efikasna i podesna za potrebe proučavanja i opisivanja morfološke strukture turskih jezika uopšte i turskog jezika ponaosob.
Извор:
Јужнословенски филолог, 1997, 53, 147-172TY - JOUR AU - Добрев, Иван К. PY - 1997 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/3082 AB - Prema postojećoj koncepciji o karakteru vrsta reči u turskim jezicima, reč u ovim jezicima, kao i njen gramatički oblik, semantički su dvostruki, a ovome odgovara i semantičko-funkcionalna razdvojenost. Shvatanje o kontradiktornoj dvostrukosti gramatičkih jedinica, uključujući tu i vrste reči, ima i svoju obrnutu varijantu, kakva je teorija o sinkretizmu primarnih osnova u turskim jezicima. Istorijsko-genetičko obrazloženje takvih shvatanja je iz komparativistike preneti stav o razvojnoj etapi jezika kada se imenica i glagol nisu razlikovali, pa su iste reči funkcionisale i kao imenice, i kao glagoli. Takva koncepcija ne rešava na zadovoljavajući način pitanje o ontološkoj celini i unutarstrukturnoj određenosti reči, ignoriše homonimiju koja nikad nije potpuna, kosi se sa principom postepenog nastanka leksičko-gramatičkih jedinica putem semantičko-funkcionalne transpozicije i specijalizacije. Ona stavlja naglasak na formalnu stranu jezičke jedinice kao na sredstvo izražavanja gramatičkih značenja, interpretira nekorektno jezičke činjenice, zamenjuje predmet u toku analize, ne vodi računa o mestu odgovarajućeg sinhronijskog preseka na osi dijahronije i dr. Stoga takva koncepcija nije objektivno gledano adekvatna, niti je teoretski potpuna i dosledna, ni deskriptivno efikasna i podesna za potrebe proučavanja i opisivanja morfološke strukture turskih jezika uopšte i turskog jezika ponaosob. T2 - Јужнословенски филолог T1 - Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима T1 - Концепцията за семантико-функционалната двойственост на частите на речта в тюркските езици SP - 147 EP - 172 IS - 53 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_3082 ER -
@article{ author = "Добрев, Иван К.", year = "1997", abstract = "Prema postojećoj koncepciji o karakteru vrsta reči u turskim jezicima, reč u ovim jezicima, kao i njen gramatički oblik, semantički su dvostruki, a ovome odgovara i semantičko-funkcionalna razdvojenost. Shvatanje o kontradiktornoj dvostrukosti gramatičkih jedinica, uključujući tu i vrste reči, ima i svoju obrnutu varijantu, kakva je teorija o sinkretizmu primarnih osnova u turskim jezicima. Istorijsko-genetičko obrazloženje takvih shvatanja je iz komparativistike preneti stav o razvojnoj etapi jezika kada se imenica i glagol nisu razlikovali, pa su iste reči funkcionisale i kao imenice, i kao glagoli. Takva koncepcija ne rešava na zadovoljavajući način pitanje o ontološkoj celini i unutarstrukturnoj određenosti reči, ignoriše homonimiju koja nikad nije potpuna, kosi se sa principom postepenog nastanka leksičko-gramatičkih jedinica putem semantičko-funkcionalne transpozicije i specijalizacije. Ona stavlja naglasak na formalnu stranu jezičke jedinice kao na sredstvo izražavanja gramatičkih značenja, interpretira nekorektno jezičke činjenice, zamenjuje predmet u toku analize, ne vodi računa o mestu odgovarajućeg sinhronijskog preseka na osi dijahronije i dr. Stoga takva koncepcija nije objektivno gledano adekvatna, niti je teoretski potpuna i dosledna, ni deskriptivno efikasna i podesna za potrebe proučavanja i opisivanja morfološke strukture turskih jezika uopšte i turskog jezika ponaosob.", journal = "Јужнословенски филолог", title = "Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима, Концепцията за семантико-функционалната двойственост на частите на речта в тюркските езици", pages = "147-172", number = "53", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_3082" }
Добрев, И. К.. (1997). Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима. in Јужнословенски филолог(53), 147-172. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_3082
Добрев ИК. Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима. in Јужнословенски филолог. 1997;(53):147-172. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_3082 .
Добрев, Иван К., "Концепција о семантичко-функционалној двострукости врста речи у турским језицима" in Јужнословенски филолог, no. 53 (1997):147-172, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_3082 .